Dnevnik jedne mrsavice

Sjecam se jednog dana prosle godine, dok sam jos bila debela... U biti, tada sam vec krenula sa dijetom, izgubila par kila i imala oko 76, ali da... bila sam debela... Lutala sam po fejsu kao i obicno, sve samo da ne ucim i naletjela na jednog decka kojeg znam izvidjenja. Dodala sam ga za frenda, prihvatio me i pitao otkud se znamo. Odgovorila sam mu, nisam bila ni bezobrazna ni bahata. On je u drugoj poruci slozio neki ton, nesto u stilu draga moja i ja sam mu napisala da nisam ni draga ni njegova...

Sljedeca poruka me je sokirala, izvrijedjao me je da sam debela fufa, seljanka... Da sta nemam doma ogledao, da si nadjem zivot, da odjebem od njega... Sjedila sam za laptopom i suze su mi se samo pocele slijevati niz lice... Znala sam za tog lika da je budala i kreten jos i prije, ali ovo me je sokiralo... Osjecaj je bio katastrofican, doslo mi je da uzmem noz i da rezem komad po komad svog sala...

Sada, nekoliko mjeseci nakon toga sam ga srela. Bila sam u traper minici, cipelama na platformu i crnoj majcici. Bio je u drustvu sa jednim mojim frendom. Otisla sam pozdraviti frenda. I odjednom pita on tog naseg zajednickog frenda da sta ga nece upoznati sa mnom. Samo sam rekla da se vec znamo, nesto malo od prije izvidjenja, a nesto malo sa fejsa. Problijedio je... Pozdravila sam frenda i odsetala dalje... Na fejsu sam naisla na friend request... A ne... nece ici... Ionako fejs prije toliko vremena nije ni postojao, zar ne cure...? :(

Obozavam ici van... Ne mogu vam ni opisati koliko je to dobar osjecaj kada udjes u klub i sve se glave okrecu za tobom... Hodam uspravno, u svojim novim bijelim trapericama, ljubicastom topicu i novim sandalama od 12 cm. Pokraj mene je moja frendica koja je uvijek prije bila zgodnija od mene. Uvijek su njoj prilazili bolji frajeri, uvijek su se za njom okretale sve glave. Sada je moj red! Naravno, zgodna je ona jos uvijek, ali konacno se ispunilo nesto sto mi je jedan dragi prijatelj rekao: 'Mala, tvoja frendica ima jebeno dupe, ali moras znati da ti mozes imati dupe ko ona, ali ona nikad ne moze imati facu ko ti. Zato se malo potrudi i sve ce doci na svoje!'

Penjemo se na podij i postajemo kraljice. Atmosfera je uzarena i postaje sve toplije i toplije. Sjecam se kako sam sa zavisti u ocima gledala kako cure dignu majice kad im postane prevruce... Samo sam malo podignula topic, samo malo, ali dovoljno da se vidi kako savrseno ravan trbuh imam, da moj lijepi pierc dodje do izrazaja.

Pierc sam napravila prije dvije i pol godine. Dvije godine je stajao pod slojevima odjece i sala. Nije ga vidio nitko osim par dobrih frendica i nekoliko frajera koji su eto, imali tu nesrecu da me vide s nesto manje robe na sebi. A znate koliko sam zeljela da svi vide da ga imam... Sad ga konacno mogu pokazivati...

Kao sto sam spomenula, vladale smo podijem... U guzvi sam pogledom trazila njega... I nasla sam ga... Mahnula sam mu i prepustila se glazbi, izvijajuci svoje vitko tijelo najbolje sto sam znala... Osjecala sam poglede na sebi.... Nije dugo trebao da mi pridje. Kad je dosao, primijetila sam neki cudan sjaj u njegovim ocima unatoc mraku i dimu kojim smo bili okruzeni. Sisla sam s podija da malo popricamo.
-Pa gdje si ti, nisam te vidjela jako dugo?
-Spremao sam doktorat, nije me bilo bas vani... Odlicno izgledas...
-Hvala...
-Ne, ozbiljno ti kazem... prezgodna si...
-Joj, bas ti hvala...

Razgovor se nastavio u standardnim frazama, ali osjecala sam da sam ovaj put ja ona koja vlada situacijom. Nakon jednog, dva pica, frendica i ja smo nastavile plesati i uzivati. Plesala sam cijelu noc u stiklama visokim 12cm, noge me nisu ni malo boljele. Pa normalno, sad je na tim prstima da nose 60kg, a ne 80 koliko su nosile do prije nekoliko mjeseci. Fajrunt je dosao prebrzo, kako i inace bude kada je atmosfera dobra. Prije nego sto sam zaspala zazvonio mi je mobitel... 'Prekinut cu sa curom... ako jos uvijek to zelis ...' Pravila sam se da spavam, sutra cu vec smisliti neki odgovor...

Evo, pisem ovaj blog kako bih bila thinspiracija ostalim djevojkama koje zele smrsaviti. Nekada sam imala 80kg, ogromne grudi, siroke bokove i salo koje se vjecito prelijevalo preko ruba traperica. Sjedila sam na stolici i osjecala kako mi je remen urezan u trbuh, kako mi se pola guzice vidi jer su mi hlace premale, kako me grudnjak stisce... Osjecala sam svaku mrvicu svoga sala, svaku rupicu celulita, toliko sam ga osjecala da je boljelo... A sada je sve drugacije... Sjedim uspravno, zavodljivo prekrizenih nogu... Jos uvijek su mi traperice jako premale, ali samo zato sto sam se uvukla u broj 36... Mozda mi se i vidi malo dupeta odotraga, ali sam sigurna da to nikome nece zgaditi zivot...

Isla sam si jucer kupiti nesto za van... Sjecam se da mi je ranije shopping bio muka... Najgore od svega je bilo doci u ducan i pitati one mrsave prodavacice koji im je najveci broj... Ili situacija kada sam znala pitati za veci broj pa su mi znale reci da im je zao, ali ovo je najveci...

Hodala sam kroz grad u trapericama uskih nogavica, slatkim balerinkama i obicnoj uskoj crnoj majici... Gledajuci izloge skicala sam i sebe i bila zadovoljna onime sto vidim... Nakon toliko vremena... Osjecam poglede dok idem kroz grad... Primjecujem da me skicaju i sada sam sigurna da ne misle 'gle onu debelu kravu', nego 'gle malu kak je dobra'... Uvijek sam osjecala da se ispod onog sala krije prezgodno bice... Imam zaista lijepo lice, lijepu konstrukciju tijela, sada uzivam u tome sto sam to ja...

No, da nastavim... Isla sam si kupiti nesto za van... Na racun su taman sjeli novci od autoshowa na kojem sam bila hostesa. Diesel i Mango cekaju samo na mene... Vec davno sam si zapikirala jedne traperice, tamne, bezobrazno uske i niskog struka... I usla sam jucer u njih... Stajale su mi ko salivene, malo sam se namucila s gumbicem, ali mi nigdje nisu stegnule salo... Zato jer ga vise nemam... I onda sam trazila neki lijepi topic... u Mangu sam nasla presavrsen, ljubicasti, potpuno zatvoren naprijed i sa skroz golim ledjima... O tome sam nekad mogla samo sanjati... Nisam mogla nositi ni majice bez rukava, a kamoli gola ledja... A sada, moje lopaticne kosti fino strse kada se isprsim i hodam kroz klub... Veceras ce biti nasa noc..

Izasla sam s ekipom van... Ali... reci cu vam detalje drugi put... Sad se idem gledati u ogledalo... Svidja mi se ona koja me gleda s druge strane...

U prvom postu zelim napisati da je ovaj blog potpuna fikcija. Zapravo s druge strane stoji djevojka koja ocajnicki zeli sve ovo sto ce tu pisati... Nadam se da ce i drugima mozda biti thinspiracija :)